Kuhana povrća vs. pari
Sadržaj:
- Uklanjanje anti-hranjivih tvari
- Tekstura i okusa
- Ostali načini za ograničavanje gubitaka hranjivih sastojaka tijekom kuhanja uključuju pranje povrća prije nego što ih odrežite umjesto poslije, ostavljajući oguliti, rezajući ih u velikim i ujednačenim komadima i kuhajući ih što je prije moguće nakon što ih izrežete, članak objavljen na web stranici Fine Cooking. Nakon parenja povrća, poslužite ih s malom količinom masti, inače nećete moći apsorbirati vitamine vitamina A, D, E i K iz vašeg povrća.Dodajte malu količinu citrusa na povrće koje sadrži željezo, kao što je brokula, kelj ili špinat, kako bi vaše tijelo apsorbirao željezo.
Svakodnevno konzumiranje preporučene količine povrća može smanjiti rizik za bolesti srca, raka, pretilosti i dijabetesa tipa 2 zbog hranjivih tvari sadrži hranu. Koristite pogrešnu metodu kuhanja, međutim, i do 50 posto vitamina i 15 posto minerala u vašem povrću može biti izgubljeno tijekom kuhanja, prema ConsumerReports. org. Kuhanje može biti relativno brz i jednostavan način kuhanja vašeg povrća, ali u većini slučajeva bolje ste ih kuhati.
Uklanjanje anti-hranjivih tvari
Sposobnost kuhanja da hrane tvari iz hrane može ponekad biti dobra stvar. Ljudi koji dobiju bubrežni kamen mogu imati koristi od kipućeg povrća koje su visoke u oksalatima, što je tvar često prisutna u ovim kamenjem. Kipuliranje može ukloniti do 87 posto oksalata u povrću, a parenje samo uklanja do 53 posto tih antihranjivih tvari, navodi se u studiji objavljenoj u "Journal of Agricultural and Food Chemistry" u travnju 2005. Povrće visoke u oksalatima uključuju neke zeleno lisnato povrće, repe, slatki krumpir, okra, leće i soje.
Tekstura i okusa
Povrće koje se pare nije samo hranjivo više od onih koje su kuhane, ali također imaju bolje okus. Slijepi test okusa pokazao je da ljudi preferiraju okus, teksturu i okus povrća koji se pare iznad onih koji su kuhani, navodi se u studiji objavljenom u "Journal of Human Nutrition and Dietics" u veljači 2010.
Ostalo Razmatranja
