Neodlučnost i anksioznost

Iako je anksioznost očekivana reakcija na izazovne situacije, postoje slučajevi kada tjeskobni ljudi mogu biti toliko anksiozni da im je teško donositi odluke. Neodlučnost i anksioznost mogu biti prilično česti. Anksioznost može uzrokovati neki takav duboki angst da čini bilo koji izbor čini nemogućim. Suočavanje s neodlučnošću zbog anksioznosti vrlo je osobno iskustvo i važno je da se riješi na način koji je korisniji od štetnih.

Za one koji se nalaze u anksioznosti, neodlučnost se često vrti oko osvajanja trenutnih stanja i straha od negativnog ishoda. Izvješće o istraživanju koje je objavljeno u travnju 2015. godine u "Nature Neuroscience" objašnjava kako su u eksperimentalnim uvjetima jako zabrinuti ljudi imali vremena napraviti izbore jer nisu bili sigurni u iznenadne promjene u njihovom okruženju. Kad su bili suočeni s iznenadnim promjenama, ovi su ljudi imali teško uvesti nove informacije. Budući da je izazov za njih prihvatiti nove informacije, te se informacije ne bi mogle iskoristiti kako bi pozitivno utjecale na njihovo donošenje odluka. Iznenadne promjene su ih dodatno pogoršale.

Određena područja mozga pomažu ljudima da donose odluke, čak i kada nisu sigurni. Amigdala pomaže pojedincima da obrađuju emocije, uključujući strah i anksioznost. Prefrontalni korteks igra važnu ulogu u pomaganju ljudima u ravnoteži njihovih ponašanja, misli i emocija, često podupirajući pretjerani strah ili anksioznost. Pregledni članak objavljen u srpnju 2012. u "Društvu biološke psihijatrije" objašnjava kako istraživači vjeruju da ti dijelovi mozga mogu različito funkcionirati u anksioznim pojedincima. Ljudi koji su skloni anksioznosti često doživljavaju pretjerani strah ili uhićenje, a nestabilni učinci drugih dijelova mozga obično manje aktivni. To može dovesti do paraliziranja neodlučnosti, jer strah i anksioznost preplavljuju sposobnost vaganja opcija i podnositi neizvjesnost o tome kako će se situacija naposljetku ispostaviti.

Pojedinačna neodlučnost i anksioznost

Niti dvoje ljudi koji se osjećaju tjeskobom i neodlučnošću reagiraju na situacije na isti način. Čak ni ne smatraju da iste situacije izazivaju tjeskobu. Za neke, anksioznost može utjecati na sve njihove odluke, a za druge, moglo bi podnijeti samo određenu vrstu odluke. Na primjer, netko tko je bio u lošoj automobilskoj nesreći mogao bi teško odlučiti hoće li se voziti na posao zbog zastrašujućeg straha od eventualnog prelaska u drugu nesreću. Druga osoba koja je imala isto iskustvo može skoknuti u vozačevo sjedalo bez oklijevanja. Nijedna osoba nije u pravu ni u krivu. Kombinacija neodlučnosti i anksioznosti je samo osobno iskustvo, na koje utječu osobine ličnosti i iskustva.

Premještanje izvan neodlučnosti i anksioznosti

Budući da ljudi različito osjećaju tjeskobu, način na koji se oni osjećaju udobno odlučivati ​​također će varirati. Razvijanje novih mehanizama suočavanja može biti korisno, a jedan od prvih koraka jest prihvatiti nesigurnost koja dolazi i odlazi za svakoga. Ali postoje slučajevi kada tjeskoba može biti tako paralizirana da je nemoguće usvajanje novog sučeljavanja bez vanjske pomoći. Ako se suočavate s potrebnim odlukama, ali ideja o donošenju odluke previše je podnijela, možda je najbolje pružiti pomoć. Razgovarajte sa svojim liječnikom ili nazovite centar za krize za mentalno zdravlje kako biste pronašli savjetnika u svom području.